Sapat
Autor annasa2n | 14 Dec, 2011Ti i ja
kao kroz meku penu,
koraka kratkih i sporih
volimo se.
Zagrljaji u taksiju,
zore u Beogradu
zima u vazduhu i dok mi pricas
brojim plocnike...
Preko tvog ramena ogledam se u izlozima,
hocu da mi verujes
da si sve to vidim.
Dizes obrvu ,kao da ne verujes,
Slusas li sta ti sapucem?
Bojis li se kad ti kazem da sam tvoja?
Zima u vazduhu,
klizave stepenice,led na njima
smeh i :"drzi se za mene"
Tvoj parfem na mojim haljinama,
medju mojim dlanovima...
Dodiri kao stidljivi a namerni,
poljupci u restoranu
da li je nepristojno usporavati ih?
Udisati ih i mirisati.
Nemoj nikad da me pustis,pomislila sam
dok mi govoris o zivotu i ljudima...
Nemoj nikad da me pustis da odem...

Bila je jedna klupa, okovana mrazom,
ledena u decembru kada smo se vratili
kasno u noć iz zoo-vrta,
kada smo kupili konjak na kiosku,
sedeli opet na toj smrznutoj klupi,
gde se topio svaki smešak i svaki uzdah,
sleđen zbunjenošću...
Ne dirajte mi tu klupu,
znam da nije moja, ali tu sam je ljubio,
te večeri kada mi je bila sve...
by
Autor beliocnjak am 14 Dec 2011, 03:45belocnjakx